Temeljni registri

Poslovni i tehnološki sustavi javne uprave u velikoj su mjeri utemeljeni na registrima. Interoperabilnost registara je jedan od ključnih pokretača optimizacije rada javne uprave, počevši od jednostavne automatizacije postojećih procesa do sveobuhvatne transformacije sustava i izgradnje modernih korisnički usmjerenih usluga.

Dodatni poticaj za takve promjene je dogledna nužnost interoperabilnosti između nacionalnog sustava registara i sustava članica EU te u budućnosti sustava drugih zemalja u svijetu.

Sadašnji sustavi izvornih registara u Republici Hrvatskoj u velikoj su mjeri vertikalno strukturirani i, ako su informatizirani, primarno se bave „svojim“ već uspostavljenim upravnim procesima ne vodeći računa da li takvi ili slični registri već negdje postoje i kako se vode. Takvo stanje sprečava realizaciju korisnički usmjerenih rješenja i ostvarenje maksimalnih poslovnih i financijskih učinaka.

Ostvarenje takvog cilja donosi za dionike niz novosti u pristupu, a kako postojeći sustavi nisu prilagođeni za takvo umrežavanje, nužno je opisati i pojasniti ključne koncepte i pojmove te definirati pravila, norme, modele, metodologiju i postupke koji omogućavaju ostvarenje željenog cilja, kao i podršku za njihovu praktičnu primjenu.