Konkurentnost hrvatske IT industrije: dva lica iste medalje

Kratko nakon objave jučerašnjeg posta naišao sam na vijest o objavi rezultata još jednog istraživanja o IT-u, točnije istraživanje Indeksa konkurentnosti IT industrije za 2011. godinu. Potaknut medijskim objavama o padu konkurentnosti Hrvatske, odlučio sam pročitati ovogodišnje istraživanje, kao i ona iz prethodnih godina (istraživanje se provodi od 2007. godine) u cijelosti.

I, što sam doznao? Prije svega, riječ je o istraživanju koje financira međunarodno udruženje proizvođača poslovnog softvera, a provodi Economist Inteligence Unit u 66 zemalja svijeta. Što se metodologije tiče, provodi se temeljem 26 indikatora podijeljenih u šest skupina: poslovno okruženje, IT infrastruktura, ljudski kapital, okruženje za istraživanje i razvoj, pravno okruženje te podrška razvoju IT industrije.

Prema ostvarenim rezultatima, Hrvatska je ove godine zauzela 40. mjesto globalne ljestvice konkurentnosti IT industrije. Kako je dvije godine ranije, ukupni poredak Hrvatske bio za tri mjesta bolji, konkurentnost domaće IT industrije je na globalnoj razini ove godine smanjena. Istovremeno, rezultati ovog istraživanja pokazuju kako indeks konkurentnosti, tj. njezina konkurentnost na nacionalnoj razini od 2008. godine do danas - kontinuirano raste!

Dok je prve godine istraživanja indeks konkurentnosti naše IT industrije iznosio 31.6, 2011. godine bilježi porast za 7.4 boda te doseže 39. Pritom su neki od indikatora ostvarili porast – poput IT infrastrukture, neki se zadržali jednakima – poput poslovnog okruženja, dok su neki zabilježili pad – poput ljudskog kapitala.

Ne osporavajući činjenicu da možemo i trebamo učiniti više u jačanju konkurentnosti IT industrije, želim istaknuti kako nije sve negativno. Pomaci se ipak događaju. Možda ne onoliko brzo koliko bismo željeli, no ipak su prisutni. I vidljivi.

Tako ćete se, ukoliko umjesto priopćenja o objavi ovog istraživanja pročitate ovo istraživanje, i sami uvjeriti kako priča o konkurentnosti domaće IT industrije nije u potpunosti negativna. Zapravo, mogli bi reci da ima dva lica: pozitivno - u nacionalnim razmjerima budući da iz godine u godinu pokazuje sve bolje rezultate i negativno - u međunarodnim razmjerima gdje u ukupnom poretku zemalja svijeta u odnosu na 2009. godinu bilježimo pad.

No ono što najviše ohrabruje je upravo ta domaća dimenzija rasta – i to zato što predstavlja potvrdu dobro izabranog smjera razvoja. Sada je na nama da stisnemo gas i ubrzamo tijek započetih reformi pa rezultati – ovoga puta i u međunarodnom kontekstu – sigurno neće izostati.

Igor Lučić